Zlato
Izvor: Wikipedia
| Zlato | ||
|---|---|---|
| Osnovna svojstva | ||
| Kemijski element, Simbol, Atomski broj | Zlato, Au, 79 | |
| Kemijska skupina | prijelazni metali | |
| Grupa, perioda, Blok | 11, 6, d | |
| Izgled | {{{izgled}}} | |
| Gustoća1 | 19300 kg/m3 | |
| Tvrdoća | 2.5 | |
| Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 | {{{specificni_toplinski_kapacitet}}} J mol–1 K–1 | |
| Talište | {{{taliste}}} °C | |
| Vrelište3 | {{{vreliste}}} °C | |
| Toplina taljenja | {{{toplina_taljenja}}} kJ mol-1 | |
| Toplina isparivanja | {{{toplina_isparivanja}}} kJ mol-1 | |
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
| Atomska svojstva | ||
| Atomska masa | 196.96655 | |
| Elektronska konfiguracija | [Xe] 4f14 5d10 6s1 | |
Zlato je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Au, atomski (redni) broj mu je 79, a atomska masa mu iznosi 196.96655.
Zlato je prijelazni metal, zastupljeno u zemljinoj kori u količini od 1,1×10-3 ppm (en. parts per million, dijelova na milijun). Gotovo redovito je u čistom elementarnom stanju u vidu zrnaca ili listića unutar kvarcnih stijena ili kvarcnog pijeska koji nastaje trošenjem stijena. Grumen čistog samorodnog zlata od 120 kilograma je pronađen u Australiji 1869. godine.
Zlato ima znatnu specifičnu težinu, dosta visoku temperaturu topljenja i ključanja i srazmjerno malu tvrdoću. Tegljivost i kovnost zlata je izuzetno velika – od 1 grama zlata može se izvući žica dužine 3 km, a kovanjem ili valjanjem mogu se dobiti listići ("zlatne folije") debljine do 0,0001 milimetara. Takvi listići su 500 puta tanji od čovječje dlake. Zlato je najkovaniji metal. Pored srebra i bakra, spada u najbolje provodnike električne struje i topline. Lako gradi legure, ne mijenja se na zraku. Zlato je slaboreaktivan metal koji se na zraku ne mijenja ni pri jakom zagrijanju. Ne napada ga nijedna kiselina. Rastvara se samo u carskoj vodi, zato što ova sadrži Cl - ion koji stabilizira Au3+ ion pri stvaranju kompleksnog iona tetrahloro-auratne (III)-kiseline, HAuCl4. Sva rastvorne kemijske tvari zlata su otrovne.
U najstarije vrijeme, pa čak i u prošlom stoljeću, zlato se isključivo dobijalo iz zlatnih pijeska nastalog raspadanjem zlatnih stijena i naknadnim ispiranjem prirodnim vodama. Danas se znantan dio zlata dobija neposredno iz takvih stijena, koje se prethodno podvrgavaju drobljenju i mljevenju. Danas se to izvodi pomoću žive ili cijanidnim procesom.
Prvi od njih osniva se na stvaranju amalgama Au kada se živom osobitosti na u vodi rastvorenu rudu. Dobijeni amalgam podvrgava se zatim destilaciji, pri čemu živa predestilira, a zlato ostane u aparatu za destilaciju. Najveći nedostatak rada sa živom je nepotpuno izvlačenje zlata, jer se najsitniji njegovi djelići rđavo kvase živom i zato se ne amalgamišu.
Suprotno živinom procesu, cijanidni proces omogućava da se zlato praktično izvuče čak i iz najsiromašnijih stijena. Toga radi na samljevenu zlatnu stijenu ujedninjuje se u prisustvu vazduha vrlo razblaženim (0,03-0,2%) rastvorom natrij-cijan. Tada zlato prelazi u rastvor po reakciji 4Au + 8NaCN + 2H2O + O2 = 4Na[Au(CN)2]+4NaOH iz koga se može izdvojiti ujedinjenju metalnog cinka: 2Na[Au(CN)2] + Zn = Na2[Zn(CN)4] + 2Au Prečišćavanje na jedan ili drugi način dobijenog zlata od primjesa vrši se najčešće vrelom koncentriranom sumpornom kiselinom ili elektrolizom.
Zlato se obično koristi za izradu luksuznih predmeta i nakita, a u medicini za
- koloidni rastvor zlata
- Podloga za nacionalne valute
Kod primjene zlata za luksuzne predmete ono se legira sa drugim metalima, najčešće srebrom i bakrom. Često se količina zlata u predmetima izražava u karatima, koji predstavljaju maseni udio zlata u leguri prema 24-stupnjevitoj skali. To znači da se 14-karatno zlato sastoji od 14/24 mase zlata.
| Alkalijski metali | Zemnoalkalijski metali | Lantanoidi | Aktinoidi | Prijelazni metali | Slabi metali | Polumetali | Nemetali | Halogeni elementi | Plemeniti plinovi |